Dobro je na trenutak se odmaknuti od naših ljudskih problema…
Zastati malo, okrenuti se oko sebe, zamisliti se: u čemu sve upravo ovog časa uživamo, osluhnimo prirodu!
Neizmjerna su bogatstva koja nam ona svakodnevno i neprestano daje, da bi smo mogli biti to što jesmo, da bismo živjeli…da bismo se mogli baviti našim ljudskim problemima.
Pritom mi zaboravljamo na nju – prirodu!
A ona nam i dalje samo daje i daje, ne šalje nam mjesečne uplatnice, jer ona ne traži ništa zauzvrat. Ona nas u svojoj veličanstvenoj raskoši i u tišini uči istinskom davanju! 😀
A kakvi smo mi učenici?