Ivančica Matuša

Ponos, sreća

…Uvijek iznova, ponosna, uvijek iznova sretna, uvijek iznova iznenađena, ispunjena, razdragana… moj mali plavi dječarac, s kojim smo jednog mjeseca studena dojurili iz rodilišta, žureći se da se ta štruca ne smrzne, izrastao je u pravog odraslog čovjeka… i to je najveće čudo koje je ispunilo moj život, učinivši me majkom… zato ja moram zaplesati na njegovoj svadbi… jedne subote…neke godine… 😀 😀 😀

 

MI