Ivančica Matuša

Padovi..

Zbilja, u jednoj sekundi čovjek se lako nađe na dnu! Ja to onako…iz iskustva! 😀

Prvi osjećaji koji te tad obuzmu su depresija, strah, ljutnja, nemoć…potreba za nekontroliranim plačem, urlanjem čak, izgubiš se u novonastaloj situaciji… I sve su to normalne, ljudske reakcije, spoznaja koliko smo zapravo nemoćni. 🙁

U takvom stanju mnogi ostaju, zarobljeni svojom bolešću, na kraju pokleknu…

Neki od nas, slučajno i ja 😉 , ipak uvidimo da od tuljenja nema ništa i stidljivo se počinjemo pokretati, sve to prati Netko odozgora i nagrađuje svaki naš trud dajući nam stostruko, a i sami smo ga napokon stali pozivati u pomoć, a On, iako je od pamtivijeka i prije, ne nosi slušni aparat i jako dobro čuje nas, čak i ono što ne izgovorimo!

S obzirom, da čovjeka nije stvorio da bude vuk samotnjak, šalje mu i svoje anđele u pomoć, oni su u ljudskom obliku i pomažu nam na sve načine olakšati put kojim smo odabrali ići!

Da vam se pohvalim: ja imam cijelu vojsku anđela oko sebe!♥♥♥… A još mi ih šalje! 😀

Ja sam odabrala način kako dalje! 🙂 A vi?

A k tome se ni sama ne predajem…kombinacija: boli glava! 😀 …Idemoooooo…