Nešto bismo rado napravili od svog života, no, uvijek se tu negdje prepriječi ono ali… Ali ne baš sad, pričekat ću još malo da budem spreman…A to još malo nikako da prođe, jer uvijek iznova pronalaziš razlog za neko novo još malo! I tako sam sebi neprestano, možda i nesvjesno, namećeš ograničenja sa svim tim još malo-ima 😉 …I čekaš…čekaš da prođe najnovije još malo, a Boga moliš da ne prođe!
Ako budeš stalno tako čekao još malo, načekat ćeš se u životu, koji se svejedno događa, bio ti spreman ili ne!
Samo ti nikad nećeš smoći hrabrosti pomaknuti guzicu iz komocije i sigurnosti u kojoj si se ugnijezdio…A tako bi nešto promijenio…al’ još nisi spreman… 😛 😛 😛