Da, baš se zna poigrati s nama, a i mi smo uglavnom spremni ponešto naučiti tek na takav način!
Priušti nam tugu u svoj svojoj raskoši, da bismo iz nje izašli upoznavši pravu sreću… Zamisli, skrivenu usred tuge! Možda sreća samo ima sad za tebe drugačije lice, ili je viđaš u stvarima koje nisi ni primjećivao prije nego ti je život pokazao kako tuga zapravo izgeda!
Stalno voliš biti u nekoj strci, vrevi, buci, nemiran si, život je tu da ti pomogne da shvatiš da to nije uvijek najbolje rješenje za tebe, pokaže ti sve čari tišine, tako da se jednostavno zaljubiš u nju i shvatiš vrijednosti koje ti daje, jednostavno te nauči da izbalansiraš te dvije krajnosti kako bi ti život postao bogatiji i smisleniji.
Najbolnije za nas je ipak kad ti uzme nekog, a da bi ti tek onda znao cijeniti njegovu prisutnost…
Eto, takvi smo mi…