U toplom krevetu…dišem ravnomjerno, negdje sam u središtu carstva snova… Kad svojim desnim uhom načujem otvaranje vrata, dizanje rolete, spuštanje ograde kreveta (taj zvuk naročito obožavam), još nesvjesna činjenice da će me sad ustati…ravno iz sna…ne opet!! 🙂
Koliko se puta vama dogodi da vam glava opet poljubi jastuk uslijed pokušaja ustajanja, da se pokrijete njime da ne čujete dosadni alarm, da se protegnete pošteno kako bi uhvatili zalet do kupaonice… 😀
Kod mene već godinama nema pokušaja ustajanja, nema još pet minuta, nema rastezanja i ljenguzarenja ujutro!
Idemooo!…Hop, hop, hop, okreni, potegni, već stojim, a duša mi spava… Iskoristim još priliku za drijemanje dok mi peru zube, usput se koji put pretvorim u violinski ključ i ruke se omataju oko tijela od protezanja i vražjeg spazma! 🙂
No pri kraju njege, već sam ja opet smiješko! 😀