Puno puta mi se dogode tako neki trenuci u kojima ne bih željela da me netko pročita kako se tada zaista osjećam. Htjela bih da mogu namjestiti onako neku neutralnu facu iz koje se ništa ne bi dalo iščitati, veli narod: ni vrit ni mimo! 😀 Ni ljutnja, ni tuga, bijes, ni radost, oduševljenje…baš ništa!
Ahhhaaa! 😀
Nije dovoljno što me ne slušaju ruke i noge, i moja faca se povela za njima! Tako da sam ja fakat u banani!
Najprije se ona zajapuri kao puran, to crvenilo je zacijelo dobra podloga za ispisivanje emocija na mojoj faci, oš’ dobrih, oš’ loših! 😛 Onda kao da je po njoj masnim slovima otisnut svaki trzaj mog unutarnjeg bića, a radi lakšeg razumijevanja, moja faca je i slikovnica! 😀
A tek oni rijetki što čitaju između redaka… 🙂 Jaosigameni! 😛