Živim danas, sada i ne opterećujem se previše onim što za mene život ima sutra u svom dućanu, i za mjesec dana, jer možda ću to kupiti a možda i neću, a možda nečega više neće ni biti na policama, sve ovisi o mojoj današnjici, životu danas! I Onaj koji popunjava police tog dućana, dobro prati to moje danas da zna što će staviti na policu za mene sutra!
Kako god to bilo teško, trudim se proživjeti danas uzdignute glave, pogleda uprtog u nebo, pa i u oblake, sunce kad se pokaže. U tom mojem danas postoje mnogi koji bi rado pognuli mi glavu, ponekad se čini da i uspijevaju, ali baš kad oni postanu sigurni da su u tome uspjeli – nisu! Moja glava prkosno gleda u visine! 😀
Neki se hrane tuđom nemoći, jedino tako do izražaja dolazi njihova nadmoć, ali pitam vas, što kad uđete u neki sušni period, kad u dućanu nestane te hrane za vas – kako ćete preživjeti?!
Trudim se ostati pozitivna, to im je težak zalogaj, jer sada već znam da se sve u životu događa s razlogom! 🙂