Ta nemirna, nestašna i spontana djeca u nama zapravo su uglavnom osuđena na vječni san, i naš život na zemlji stigne do svog zalaza, a da nismo tom blagoslovu u nama dali mogućnost da izađe na vidjelo! 🙂 Ustvari mi sami smo tu i nemoćni!
Zato postoje ljudi koji rade upravo to, izvlače djecu iz drugih odraslih ljudi, djecu čiji nemiran duh treperi u našim srcima… 🙂 I kad nam u društvu nekih ljudi postane dovoljno lijepo, dovoljno opušteno, sigurni smo i spontani, dijete u nama stidljivo proviruje, a onda odbaci dudu varalicu i više nema granica… 😀 😀
