Ako nemamo kišobran ili kabanicu, ako nismo spremni potrčati i malo se smočiti, najbolje će biti da se sklonimo i pričekamo da kiša prestane i zasja sunce!
Obično tako i učinimo!
No, snađu nas u životu i mnogo osobnije nedaće od jedne kiše, ali svoje postupanje kad nas zadesi jedna obična kiša, mogli bismo ponekad primijeniti i na svoj život.
Često želimo prisilno naći izlaz iz neke situacije, iako znamo da neće ići, ili vodimo borbe, a unaprijed znamo da smo poraženi, idemo čak i protiv sebe samih…
A možda bi nam bolje bilo stati na loptu, pritajiti se…i čekati da prođe…
…I iznenada zasja sunce! 😀