Bolest stalno vreba, prisutna je uvijek i samo čeka svoj trenutak!
I kad nam se dogodi, mi joj pridajemo svu pažnju, naše su misli neprestano protkane njom, ponekad nam bolest bude opravdanje za našu, ajmo reć’, nemarnost…tako bolest samo hranimo!
Pritom podcjenjujemo sami sebe-moć što je u nama! Moć naših riječi, razmišljanja, snagu osmijeha, naših uvjerenja, našeg ponašanja, djelovanja… 🙂