Doista, već mi je nebrojeno puta protutnjila glavom misao:
Ivančice, ti zapravo živiš na autobusnom kolodvoru!
Pitate se zašto, zgrada je veličanstvena, a nigdje perona za dolazak i odlazak autobusa!
Naime, preživjela sam u proteklih sedam godina dolazaka i odlazaka za tri života! A ja ostajem, još sam tu! I još sam normalna…mislim! 😀
Dolazi i odlazi osoblje, oni odlaze na neke sunčanije destinacije, korisnici uglavnom otputuju u jednom smjeru, njihove sobe mogle bi se nazivati odlaznim peronima! 🙁
Peroni svuda oko mene, a ja ne putujem…
Vrijeme je… 🙂