Život bi mi bio puno jednostavniji da naprosto ne primjećujem većinu stvari, mada to uglavnom i nisu stvari, to je ono nešto što ispunjava zrak koji dišem, to je energija koju ljudi donose sa sobom ulazeći u moj prostor, od koje se moje tijelo grči ili opušta, to ne mogu sakriti, a ni prikriti na bilo koji način, to je ono što primjećujem da osjećam!
A stvari koje primjetim jer primjećujem pretvaraju se u ono nešto što primjećujem da osjećam. U stvari ono što osjećam ovisi o tome što primjećujem! A nije dobro da prmjetim sve što primjećujem! 😀 Filozofica… 😛
Dakle, primjećujem način na koji ljudi razgovaraju sa mnom (pogotovo kad se promijeni), vidim kad je netko nervozan, nesiguran (ja sam onda to isto samo 10² više puta), primjećujem kako netko nešto radi oko mene, ako već nešto ne mogu sama, to automatski ne znači da ne znam kako da mi se to napravi, ne trebam onakve ljude oko sebe koji će misliti za mene, dovoljno je da misle za sebe o onom što će uraditi za mene!
Zato kad netko kreće spužvom za kupanje da opere moju šalicu, dovoljno je da se sjeti svoje šalice!…i guzice! 😛 😀
Baš sam neko razmaženo derište!…Koje primjećuje!…Sram me bilo! 😀