Točno toliko je Dana Svih svetih prošlo da ja nisam bila kod tebe, na mjestu gdje počiva tvoje tijelo… 🙁 Ti si mi sam, i ne znajući, prije mnogo godina postavio arhitektonsku barijeru, htio si ležati visoko na uzvisini, gledati cestu…Tako si htio, da si tada znao sve, sigurno bi odabrao drugo mjesto… A da nisi otišao prerano sigurna sam da se puno toga ne bi ni dogodilo… Sjećaš se kako smo nas dvoje uvijek išli na groblje navečer… 🙁
Lakše mi je kada znam da je tamo samo tvoje tijelo, više ga ni nema…a ti si moj anđeo na nebu, sada ti posjećuješ mene, grliš me svojim paperjastim krilima, škakljaju mi nosnice, čuvaš me od zlih ljudi…
Ne moraš danas više biti tu, biti ću ja dobro, pozdravi mi sve koji dođu k tebi, nemoj propustiti ni limenu glazbu što će svirati blizu tvog groba…vrati se opet večeras…tata.. 🙁
