Da, baš danas, kad ne mogu ugrijati svoje promrzle ruke i dok se prepadnem sama sebe kad se u krevetu dotaknu moja ledena stopala, baš danas osjećam miris proljeća!
Proljeća koje se skriva ispod ovih debelih naslaga snježnog pokrivača, unatoč pahuljama koje i dalje neumorno lepršaju…
Osjećam život koji se budi, osjećam novu energiju koja me preplavljuje, ispunjava me svjetlošću i toplinom (koja se doduše, još nije spustila do mojih stopala 😛 )
Sa ovim 1. ožujka počinje za mene novo računanje vremena!
Živim za dan kad ću reći: Mama, donesi mi sandale! 🙂