I ne nisu to samo oblačići iznad glava junaka stripa o Alanu Fordu, svako jutro u moju sobu ulaze baš takvi zvukovi… Točnije ovakvim redosljedom: “Bum!” “Kaj hoćeš?” “Paf!” “Nejdem nikud!” “Tras!” “Odi vrit!”… Nešto finija varijanta!…
Sve to su riječi i karate zahvati iste Sonje koja se sama pozvala u moju sobu i koja se ne želi rastati krevetom!… opet 😀
