Kad nas snađe neka patnja, kriza u životu, primi nas toliko čvrsto u svoj zagrljaj da ne možemo vidjeti što je iza njenih leđa, a ona ipak iza sebe uvijek ostavi poneki blagoslov, dobru stvar koju ćemo shvatiti kad-tad!
Nešto moramo izgubiti, da bismo ostvarili korist na sasvim drugačiji način!
I kad nam se čini da je netko pozatvarao sva vrata na našem životnom putu, ipak će do nas doprijeti tračak svjetlosti kao znak da te tvoja vrata čekaju – otvorena.
Dobar je osjećaj kad se i najvećeg crnila u svom životu jednog dana možeš sjetiti s osmijehom! 🙂