Imamo ih svi, veće ili manje – rane…
Ali ne broje se vidljive posjekotine, ogrebotine i slične -ine, one oku vidljive, na njih znamo jako dobro paziti da negdje ne zakvačimo, pa da se one opet otvore.
Puno su opasnije rane koje nosimo iznutra, na njih ne možemo tako dobro paziti da se ne otvore ponovno.
A potrebno je tako malo, jedan nepromišljeni potez pa da se opet otvori rana koju ne možemo previti zavojem ni zalijepiti flasterom.
To su žive rane, za njih ne postoji kutija prve pomoći. Sami smo ta kutija: pomoći ili odmoći!
No, postoje zato i ljudi za koje običavamo reći da pušu i na hladno!