Kad nešto nastojimo zadržati samo za sebe, stvari koje nam baš i nisu potrebne, tad smo na vrlo skliskom terenu, naime bez njih možemo ostati u trenu…Ustvari, već su kao izgubljene, jer nemaju neku mjerljivu vrijednost, osim nama samima…Bilo da su to stvari ili ono što nosimo u sebi, i imamo za podijeliti s drugima, ili bar s nekim, a to ne činimo…
Ali ono što nekome damo, zapravo je zauvijek naše i mi živimo u tome i kad nismo blizu, živjet ćemo i kad nas neće biti!