Prijašnjih proljeća, ljeta i jeseni omiljena zanimacija bila mi je, iz svog mirnog kutka dvorišta-uz paradajze 😀 , promatrati neobične križaljke na nebu koje su iscrtavali avioni svojim neprestanim paranjima neba iznad Brezovice!
Maštala sam kako nekima od njih, koji lete u smjeru sjeverozapad-jugoistok;), letim i ja do moje željene destinacije 🙂 …I tako danima, godinama…
Ali ljudi: “Više nemreš vidjet’ avijona!” 😛
Uporno naprežući oči, jedva kroz dan naletim na 2-3 aviona koji stidljivo ostave svoj trag visoko gore.
Nekad sam ih jednim pogledom mogla obuhvatiti 6-8, par put trepneš i evo opet drugih 8! Koja su to vremena bila! 😀
Ali zato sad više vrapčića nego ikad živ-živka oko mene (ja im dođem kao neka fontana bez vode), drveće oblači svoje najraskošnije haljine, trava je nekako zelenija, a po njoj je prsuto bezbroj maslačaka, nebo je prozirne plave boje, a sunce nas prijateljski miluje svojim toplim zrakama!
Rekli bi Zagorci: “Je gorše, al je i bolše!
Bit će to sve dobro 🙂