Za nas koji vjerujemo u Onoga koji ima doći posebno je radosno…
Nije da se usput nećemo razveseliti ni uz pokoju kobasicu i kuhano vino, da užitak bude potpuni, nagurat ćemo u sebe još i fritule – običaj je! 🙂
Sve je to još slađe jer smo pritom okruženi dragim ljudima s kojima želimo biti, koji našu radost čine potpunom.
Međutim svako sveto vrijeme za nas kršćane donosi nam i mnogo iskušenja. Đavao napada svim svojim oružjima, želeći nas baš u ovo vrijeme ugrabiti za sebe. Možda vam se ova rečenica učini pomalo čudna…I meni bi se, ne tako davno, i ja sam hodala svijetom ne prepoznavajući Đavolje zamke, upadala u njih..ne prepoznavajući njegova obličja, a ima ih stotine i vrlo je lukav, licemjer samo takav.
No, danas, ja ga prepoznajem u blizini, tijelo me izdaje! A on napada, sasvim nenadano, žestoko, mijenja lica, zbunjuje okolinu, pa se pritaji opet…
No, baš kad se povuče, jer misli da je pobijedio zato što nas je bacio na koljena, nije pobijedio, ne zna on da mi na koljenima nismo sami!
I ustajemo uvijek – još jači! 😀 ♥