Ne mogu reći da dijete u meni nije ostalo malo razočarano jutros, kad je otvorilo svoje plave okice i ugledalo praznu prozorsku dasku…Nostalgija je proradila…Injem okovana prozorska stakla i daska sa crvenom plastičnom čizmicom, koja se tu našla samo simbolike radi, jer su se u nju dali ugurati jedva jedni bomboni, pravo blago bilo je oko čizmice….Tata nasmiješena lica, to u vrijeme dok se još uspješno mogao pretvarati da je Sv. Nikola, sve do jedne godine kad sam mamu Nikolu uhvatila da ide iz dućana, dok me tata Nikola neuspješno odvlačio od prozora, izmišljajući cijelu priču zašto je Sv. Nikola ove godine zakasnio…
Od te godine više nije u prozoru bila crvena čizmica nego – tatina!!!
Iako sada pouzdano znam da glavni dar u mom životu neće donijeti Sv. Nikola, voljela bih da mogu bar na trenutak opet osjetiti miris tate Nikole!♥♥♥
…Ali on je odavno tata Anđeo!♥