Često se nasmijem sama sebi, kad se sjetim kako su me nekad mogle rasplakati stvari na koje danas ne bih ni trepnula okom!
Mislila sam da je katastrofa, smak svijeta to što mi se događa! Bila sam razočarana…
Danas, kada imam kudikamo više razloga za plakanje – to ne radim, ne radi sebe i stvari koje su mi se izdogađale! Može me još uvijek rasplakati ljudska bezobzirnost i bešćutnost!…Ali radim i na tome! 😉
Nemam više vremena plakati…Plakanje radi filmova se ne računa! 😛