Zašto neki ljudi, koji bi baš to trebali, ne prihvaćaju moju volju da mi se nešto napravi onako kako bih si ja sama to napravila, makar ispala glupa, makar snosila posljedice, uvijek sam se znala nositi s time, znam i sada, i želim to, želim biti ja, želim živjeti!
A što je život, nego staza popločana pločama pokušaja, a pokušaji nam donose i uspjehe i neuspjehe, i bol i užitak, i tuge i radosti…Nose nam sve ono što nas čini ljudima, ljudima koji žive svoj život!
Zašto ljudi osjećaju potrebu da mi sole pamet, da mi čine ono što ne želim, zato jer se njima tako čini bolje?
Zašto bude u meni mog untarnjeg neprijatelja, kojeg sam jedva ušuškala da spava, tako da svi pomišljaju da ga nemam? Zašto zanemaruju što mi se dogodilo? Zašto…Postoji tisuću zašto…
A samo je jedno ZATO!!!
Eh, kad to razbistre u svojim glavama, ja se više ne ću morati pitati zašto!
I tako je svizac zamotao čokoladu… 😀 😀 😛 😛