Malo mi za sriću triiibaaa…
Baš malo! Recimo kao što je to bilo brdo od palačinki sinoć, niz koje se u izobilju slijevala bijela čokolada, i koje su mi podigle razinu šećera do najveće, ikad zabilježene, vrijednosti! A sladoled poslije, potrudio se da se ona ne spusti ni za 0,1!
Bistrička legenda mog djetinjstva – Lazanec, prizivao bi mušterije: Angeli bi ih jeli kad bi zube imeli! haha 😀
…Dokumentirano…
Osim zadovoljstva za nepce, prava je sreća naletjeti na samo jednu mudru rečenicu, koja je u stanju katapultirati te odmah iz ove svakodnevice, ravno u nježan, pahuljasti oblak radosti, zadovoljstva za dušu, uvijek dobrodošle novoprobuđene nade. Iznenada svakodnevica postaje obojana živopisnim bojama i sretna sam što sam baš u ovom trenutku, baš na ovom mjestu, sretna sam da se ono što je duboko utkano u moju podsvijest, netko odvažio napisati crno na bijelo! 🙂 O, kako godi pomisao na to da me najbolji dani u životu tek očekuju¨! 😀 Ja vjerujem!
…A biti će zasigurno i još puno palačinki! 😛