I onda kad nas snađu nedaće, životna tama, kad se nad nas nadviju sivi oblaci, sunce je uvijek tu i pronađe pukotinu kroz koju će, makar jedna njegova zraka doprijeti do nas i nježno nas dotaknuti!
No, pitanje je hoćemo li je zamijetiti od silnih oblaka koje jedino vidimo iznad sebe!…I tame kojom smo okruženi!
A možda smo naviknuti samo na sunčano nebo bez oblaka i na uživanje u obilju njegovih zraka što nas miluju! 😀