Čitamo doista o svakakvim stvarima koje se čovjeku dogode zbog ljubavi, ne mislim pritom na one iz crne kronike, a dogode se tobož iz ljubavi! Ma koje ljubavi?! 😛 Prava ljubav ne razara, ne povrjeđuje…ne piše se o njoj u crnoj kronici…
Imamo svi ponekog prijatelja/icu, poznanika/icu, koji su pravo oličenje ponosa, gordosti…onda im se dogodi ljubav koja ih promijeni, zadovoljni su svojom promjenom! 🙂 Ali mi nismo, ne želimo prihvatiti drugačiju sliku o nekome, čak smo spremni i žaliti onoga koji više nije onaj stari, a kakav je to čovjek bio…sigurno ga je zacoprala!! 😀
A ne treba žaliti takvoga koji je radi ljubavi svoj ponos stavio po strani, za žaljenje su oni koji su radi svojeg ponosa ostali bez ljubavi! Žalit će i sami, možda već sutra!
Mudro zbori mudrac 😀 : čovjek u pustinji i pustinja u čovjeku – veeelika razlika!♥♥♥