Narod nije guske u magli kad veli da ti je pravi prijatelj u ogledalu…
No mi, naročito žene, a sve više i moderni muškarci 😛 , uglavnom u ogledalu nalazimo nedostatke na prijatelju u njemu: joj pa kakva mu je to kosa, a otkud te bore, a gle novog potkožnjaka…ili: mogao se baš obrijati, kud mu je nestala kosa s čela! Ustvari nalazimo mane na sebi, onda se i prijatelj u ogledalu mršti, čudno nas promatra, zabrinut je, nezadovoljan…
A zašto ne bismo?…
Pogledali ga s ljubavlju, nasmiješili mu se, dali mu neki kompliment, umjesto traženja mana, divili se kako je savršen upravo takav je (i sa ušima za koje mislimo da su klempava)…
Vidjet ćete, uzvratit će vam osmijeh, oči će mu zasjati…I vi ćete se bolje osjećati, a i on zajedno s vama, nećete mu više namrgođeno okretati leđa: “ah, to ogledalo!”…Ionako ste svjesni da je uvijek tu s vama, i kad plačete i kad se smijete… 🙂