Biti žena, nije baš uvijek lako…
Obično smo u očima nekih muških slabe, pekmezaste, preosjetljive, samo smo objekti za…hm, nismo za vožnju automobila, i kako možemo ne uživati u nogometu?…
Svjesni su takvi i što im sve žena vrijedi, ali radije nikad ne dobili ništa na kladionici, nego joj nešto takvoga priznali…
Zato je najveća snaga u ženama koje vole sebe (makar bile i pekmezaste), poštuju se, zadrže sebe, svoje “ja” i sjajimo iznutra, baš takve kakve smo…svemu što smo proživjele usprkos…i to među svima onima koji nisu vjerovali da ćemo ikada sjajiti…mi sjajimo! 😀