U ovo blagdansko vrijeme, u staračkom domu, u kojem ga provodim, među ljudima koji ne znaju jesam li muško ili žensko, ne znaju ni moje ime, a da ga i čuju, zaborave ga istog trena, ljudi s kojima bih se mogla upoznavati deset puta dnevno i pet puta više od toga im odgovarati na “dobar dan”. Da, tada u tako šarolikom društvu, shvatiš da društvance i nije neko društvo, jer ja se među njih uklapam isto ko’ i E.T.
I tada poraste u mojim očima vrijednost mojih ljudi, moje srce je puno, osjeća pravu radost Božića! Ne, ne moraju oni biti sa mnom na Božić da zajedno pojedemo puru z mlinci.
Moje ljude želim imati u svom životu, to su ljudi koji na bilo kakav način žele zadržati mene u svojim životima, čak i sad kad se nalazim u “svojoj situaciji”! I jedino što ja mogu dati nekome je moj osmijeh, ohrabrenje, nadu, vjeru u budućnost, biti mu potpora, čak biti dosadna… 😀 …. Zato, ljudi moji, kad god zatrebate nešto takvo – ja sam tu! 😀
Živi i zdravi mi bili i sretan vam Božić!!!