Doista, krasan dan za prisjećanje na, neki način na naše revoluciorne staze, 😀 jer svi smo u srednjoj školi bili pomalo buntovnici…pobunjenici…bilo nam je jako teško i htjeli smo promijeniti svijet…a onda nas je tiho i neprimjetno prizemljio stvaran život… Iza kavice, Karmela i ja vratile smo se u mladost… 🙂
Na putu do naše školice…tu se našla i nezaobilazna pekara…piroške, lizike, pogačice sa sirom.. 🙂
Sam ulaz u školu budi emocije…
Ulazna vrata iza kojih više nije naš CUP 🙁
No, put sjećanja vodi nas i prema našoj drugoj školici, koja isto to više nije…ali nas na pola puta zaustaviše arhitektonske barijere…ali nisu one zaustavle naše uspomene koje su navirale i navirale…
Baš je bio extra taj moj IV9 😀 😀 😀 I sad je… 🙂
Hvala ti, Bože, za ovaj dan! 😀 I za one prije 30 godina…