U životu bude mnogo ruku oko nas. Sve su nam važne, sve nam znače… Najsigurniji smo dok nas štite majčine ruke, grle nas, čuvaju od svega… ali život ide svojim tokom i one onemoćaju… nestanu… U međuvremenu u naš život ušle su i druge ruke: nježne dječje ručice koje se svijaju oko našeg vrata baš poput anđeoskih krila, našli smo ruke da nas miluju, neke prijateljske ruke pa i one druge…
Al’ jedne su ruke posebno važne u tvom životu, te ruke pripadaju očima koje prate svaki tvoj korak, srcu koje osjeća svaku tvoju tugu, raduje se svakoj tvojoj sreći, ušima koje čuju svaku uvredu koja ti je nanesena, te ruke pripadaju Onome koji zna svaku tvoju misao…
Te ruke stalno strepe nad tobom, brane te od teških padova, ali mi nemirni i vrckavi, izmigoljimo povremeno iz tih ruku i posrnemo, i padnemo, i budemo u lokvi krvi, ali te ruke su još uvijek tu – da bi nas podigle… Opet, i opet, i opet… Nikad im ne dosadi! Te su ruke čista ljubav! 🙂
Ne čekaju te na cilju da bi ti čestitale, prate te i podižu da stigneš do cilja… zato su najvrijednije! 😀