A jesmo mi nekad baš čudne biljke…
Očajavamo, patimo, frustrirani smo time što nas netko ne razumije! A taj netko, ili se ne želi zamarati pa nas sluša-a ne čuje, ili to jednostavno ne može, ili se trudi ali mu ne uspijeva, tek s rijetkima se pronađemo…
Ako se previše oslanjamo na to da nas svi ljudi razumiju i ako nas previše dira to ljudsko nerazumijevanje, nadrapali smo grdno… I neće nam biti dobro…
Više vjere u sebe, voljenja sebe, pojavit će se oni koji će vas htjeti razumjeti…
A s druge strane, i ti i ja smo samo ljudi… Trudimo li se i sami dovoljno razumijeti onog trećeg, koji isto žudi za tim da ga netko razumije…
I tako se stalno vrtimo u krug… 🙂