Ivančica Matuša

Vrata…

Rijetki su oni sretnici koji u životu nemaju problema sa vratima, u njih su ona uvijek otvorena, barem odškrinuta, tako da ih je dovoljno gurnuti malim prstom i već se otvaraju…

A mi ostali?….

Sva vrata na našem životnom putu uglavnom su zatvorena,  trebamo uložiti trud da ih otvorimo, ali se ona ipak otvaraju, a mi znamo više cijeniti ono iza njih. Neka i škripe dok se otvaraju…

Neka su zaključana, ali ključ je ipak u bravi, neka vrata obijamo da bismo ih otvorili, ali uspijemo i u tome… 😀

No, naići ćemo i na vrata koja se otvoriti ne daju, ni obiti se ne daju, mi smo uporni, pokušavamo i dalje na sve načine. A jesmo li ikada pomislili da to i nisu naša vrata, namijenjena nama da prođemo kroz njih! Na suprotnom zidu može nam stajati širom otvoren prozor, kojega nećemo ni primijetiti jer smo usredotočeni samo na vrata!

A opet, ima nas koji jednostavno prolazimo kroz život pravocrtno, sva vrata mogu biti širom otvorena, a nećemo ih ni primijetiti, jer ne gledamo ni lijevo ni desno! 😀