Ne kaže se uzalud da ne treba leći na spavanje navečer misleći na brige i probleme koje nam je priuštio dan koji je prošao!
Živa istina, majkemi! 😀 😉
Taman fino umiriš svoje tijelo za počinak, namjestiš glavu udobno na jastuk, a onda po jastuku počinju militi mravci, sve od briga, obaveza, problema koji ti se krenu vrtjeti glavom. Bacaš se po krevetu amo-tamo, kao neki sumo borac, i umjesto da zaspiš blaženo, jer si umoran ko’ pas, naravno, završiš s glavom u frižideru ili s cigaretom u ustima…ljut ko’ ris!
Pošto sam ja konačno shvatila da ništa od navedenog ne mogu učiniti da bih mogla otjerati mravce sa svog jastuka, držim ih uspavane i pokrivene crnom krpom, a na svoj jastuk puštam samo tople sunčeve zrake koje su mi danas milovale lice, puštam cvrkut ptica, mir svoje duše, puštam sve ono što mi je danas osmijehom ozarilo lice…sve to bešumno se razliježe mojim jastukom pretvarajući ga u mirisnu cvjetnu livadu koja me poziva u carstvo snova i umiruje moje biće…
Ponekad me pitaju, kad me noću okreću, kako se mogu smijati?
Lijepo! 😀