Ivančica Matuša

Moja hrabrost…

Nema moja hrabrost grlen, snažan glas koji bi mi po cijeli dan zvonio u ušima…i zapravo me iritirao, a ne postizao ništa!

Moja hrabrost mi dopušta da budem i slaba, da se rasplačem ako treba, dopušta mi da imam svoje strahove, ali i da se  od srca nasmijem svemu pa i svojoj nemoći, moja hrabrost mi čuva leđa da ja mogu živjeti!

Moja hrabrost mi se javi tek kad navečer spustim glavu na jastuk, kad se svjetla pogase, svojim tihim, mirnim glasićem daje mi do znanja da je uvijek tu uz mene:

Ne brini, sutra je novi dan, dat ću sve od sebe!