Ivančica Matuša

Moj blog


Dan poslije...

Jednom riječju, u tri riječi: Vau! Vau! Vaaauuu!!! Da bi se opisao ovakav događaj, pogotovo doživljaj – riječi ne postoje! Tako i ja gledam prazan ekran pred sobom u slatkim mukama: što napisati, što izdvojiti, otkud mi riječi… To se jednostavno proživi i ostaje u duboko u srcu kao jedno predivno, emocijama nabijeno iskustvo! Ta dva dana u Zadru vrijeme je stalo, u potpunosti svi živimo u ovom trenutku: ovdje i sada, ne postoji svijet oko nas i to baš u trenutku kad smo povezani sa tim istim svijetom više nego ikad! Znati da se širom kugle zemaljske okupljaju mase ljudi, a svi imamo jedan cilj!!! ♥♥♥ Koja stepenica viška, osebujni susjed Nizozemac nalakiranog nokta, za kojega smo još uvijek Jugoslaveni, nemaju značaja uopće! WingsForLifeZadar2018Pozitivna energija koja se raspršila Zadrom kao opijum, obuzela nas je potpuno! Sam start je nešto veličanstveno, trčanje još više, jedinstvo i povezanost, energija tolike mase ljudi osjećala se kroz cijelu utrku i bila je pogonska energija trkačima! Posebno sam ponosna na svoju veselu ekipicu M SAN RUNNING TEAM, divni ste! Toliko veselja, smijeha, zdrave zezancije, ma svega… dovoljno za godinu dana! :D Alen, Diana, Hrvoje, Martina, Vedran… i naravno: Antonio, vrh steee!!! Hvala svima koji su bili s nama u mislima, koji su navijali za nas, hvala MSANU na ogromnoj potpori!   wings_ivancica_ant   fotografije pogledajte ovjde >>>

no comments


Wings For Life Zadar 2018

WingsForLifeZadar_2018_home Zadar 6.5.2018 Wings For Life nastavak

no comments


Kad se osvrneš

Jednom kad se osvrneš iza sebe, baciš pogled malo temeljitije na svoj minuli život, shvatit ćeš da u beskraju proživljenih trenutaka koji tvore tvoj život, postoje i oni jedini vrijedni, oni kad si uistinu živio, oni trenuci kad si uistinu djelovao u duhu ljubavi...samo su se možda izgubili u moru ostalih trenutaka... nastavak

no comments


Srečen vam Vuzem

Za vuzmene dane sam kak mala z materju ili ocem navijk hodila f cijrkvu glet Isusekuv grobek. I nije mi bile jasne zake je na Vuzem prazen! Al sam šutela, nijsam niš spitavala, sam znala pu punašanju i spominku starejše da se tu dugađa neke velikuga! Zame je unda velike bile iti f cijrkvu pešice, kad je mati z vrmara spuknula moju svetijšnu opravicu i bijle štramplice, rep mi zavezala z črlenem maršlinem, naboksala šlape... Du  cijrkve me je vlijkla za rouku, jer sam bila kak diridajec i same sam se trkala f kamijnje na ceste. "Gledi predse!" - rekla mi je stuo pout. A moje naboksane šlape bile su poune prašine... Tak je negda bile... Ve guvorim kak moja babica, al sam i ja došla v lijta da morem reči kak je negda bile! A bile je lijpe! :) Sem skup želim srečen Vuzem, nek i mi letes, saki na na svoju felu, duživime svuoj vuzem znoutra, v našem srcu! ♥ nastavak

no comments


Udarci

Lako je u životu zadavati udarce ljudima oko sebe! I ne moraš zato biti vrstan karate borac ili biti Rocky... Najbolniji su oni udarci koje zadajemo drugima bez fizičkog kontakta. Ali vrijednost ljudskog života ne mjeri se po težini udarca koji zadaje. Važno je koliko težak udarac, odnosno koliko teških udaraca možeš primiti, a da ne ostaneš ležati na podu, da pokupiš svoje krhotine i nastaviš dalje, samo naprijed! :) Moj najteži udarac u životu uopće nije bio tatin remen, a dogodio se sad, kad sam u situaciji da me žestoko pogađaju i najbezazleniji udarci. Bio je to samo jedan osmijeh, odnosno podsmijeh na licu  koje još nije naučilo primati udarce u životu. Nikad, od 10.01.2008., nikome tko je brinuo o meni, a brinuli su mnogi, nije palo na pamet uputiti mi podsmijeh u lice zbog mojih problema. Ali ja živim s njima, s osmijehom na licu! Podsmijehu usprkos! Da me je razbio u krhotine, to priznajem... nastavak

no comments


Svim onim ženama...

Svim onim ženama koje danas nisu dobile ružu, nisu dobile ni čokoladu, kojih se nitko nije sjetio... Ženama koje ne dobivaju plaću, a rade i onima koje ne rade, koje baš danas netko zlostavlja, ženama koje su beskućnici, koje nemaju što jesti, onima što skupljaju boce, ostatke po našim tržnicama. :( Ženama nepismenim, onima koje se upravo bore za život, koje su u vihoru ratova, po zatvorima... Svim ženama zaboravljenima od drugih, zaboravljenima od njih samih...SRETAN DAN ŽENA! :) dan   nastavak

no comments


1. ožujka...

Da, baš danas, kad ne mogu ugrijati svoje promrzle ruke i dok se prepadnem sama sebe kad se u krevetu dotaknu moja ledena stopala, baš danas osjećam miris proljeća! Proljeća koje se skriva ispod ovih debelih naslaga snježnog pokrivača, unatoč pahuljama koje i dalje neumorno lepršaju... Osjećam život koji se budi, osjećam novu energiju koja me preplavljuje, ispunjava me svjetlošću i toplinom (koja se doduše, još nije spustila do mojih stopala :P ) Sa ovim 1. ožujka počinje za mene novo računanje vremena! Živim za dan kad ću reći: Mama, donesi mi sandale! :) nastavak

no comments


Udaljenost&udaljenost

Nismo mi udaljeni od nekoga, zato jer smo stvarno udaljeni jedni od drugih! Daljina nije kriva što su ljudi udaljeni jedni od drugih. Svatko od nas u sebi "mjerač udaljenosti" od određenih osoba. Ponekad smo sasvim sigurni u njegov izračun potrebne udaljenosti od nekoga da bismo ostali u svojoj zoni udobnosti, a njegov izračun može biti i netočan pa ga se svejedno držimo! Najbolje naprave oni koji svoj "mjerač udaljenosti" jednostavno ignoriraju. nastavak

no comments


Čuđenje u svijetu

"Pjesnici su čuđenje u svijetu

Oni idu zemljom i njihove oči velike i nijeme rastu pored stvari..."

A.B. Šimić

Pjesnici su vjerojatno još uvijek "čuđenje u svijetu", ali postoje ljudi koji to više nisu, ni za mene, ni za svijet - zli ljudi!

Njihova prisutnost i njihovo postojanje ne iznenađuje ni ne začuđuje više nikoga.

Začuđuje tek spoznaja koliko se oni dobro snalaze u tome da budu zli, uživaju da su takvi.

Da je tome tako, dokaz je i naše čuđenje nad činjenicom da se ni ne posrame zato što su zli.

nastavak

no comments


Činjenica...

Činjenice jesu činjenice i trebamo ih prihvatiti kao takve. Tako je činjenica da ćemo život lako razumijeti tek gledajući unatrag, gledajući proživljeno. Ali kvaka je pak u činjenici da život možemo i moramo živjeti gledajući i ići samo unaprijed. Činjenica, ma koliko joj se opirali, je i da jedini pravi uvid u naš život ima Netko Gore, koji istovremeno može gledati i unatrag i unaprijed...a ni ne mora gledati uopće. :) nastavak

no comments


Nesretni ljudi

Ima nesretnih ljudi oko nas. Nisu nesretni oni za koje mi, po nekim svojim mjerilima, smatramo da bi to trebali biti. Nisu, jer možda razmišljaju na drugačiji način od nas... Puno ljudi nesretno je radi nedostatka onoga što bi im ionako bio višak u životu, više nego što je nesretnih radi nedostatka onoga što im je zaista potrebno za život. nastavak

no comments


Radost

Svi si želimo u životu malo radosti i sreće... Onda se ljutimo na taj isti naš život kad nam to ne daje na tacni. A nije život naš konobar. On će nam dati dovoljno vremena i prostora da možemo ostvariti sreću, da se možemo radovati! No, na nama ostaje da li ćemo znati prepoznati i iskoristiti ponuđene mogućnosti za ostvarivanje istih emocija! :)   nastavak

no comments


Ožiljci

Svaki pobjednik ima svoje ožiljke. Imam ih i ja - svih vrsta. Uredno su poredani po dubini, na ljestvici od 1-10, malo veća gužva je na brojevima bliže desetki. U nekoj pjesmici Škoro pjeva:  Sve prolazi i to proći će! Istina. nastavak

no comments


Danas...

Da, baš danas je vrijeme da posijemo sjemenje za sve one cvjetove koji će iz njega niknuti u budućnosti i dočekati nas u svoj raskoši boja i mirisa! Iz danas posijanog sjemenja niknut će i plodovi u kojima ćemo tek uživati... :) Budimo zato svi vrijedni i strpljivi zemljoradnici! Nemojmo dopustiti da nam njive zarastu u korov! :D nastavak

no comments
Podijeli ovu objavu: Facebookmailili mi se javi na e-mail: Ivancica.Matusa@msan.hr